Manu propria kineziterapija i filozofija svakodnevice. Ja sam točka univerzuma, mene prožima svijet, i ja sam u sebi nosim čitav svijet. Dualizam i odvojio čovjekovu dušu od tijela. Montaigne je, vjerujući u čudesno prostranstvo svoga uma, prikazao čovjeka upravo onako kako ga mi sami danas ponovo pokušavamo spoznati. Pišući ove retke ja se služim očima tijela, duše i materije i pokušavam osmisliti čudesni prostor na.

Univerzum uma, 4- D samopoimanje i 4- D samomobilizacija. Pokret počinje u univezumu umnoga u meni, ne u mojim mišićima. Umijeće pokreta i njegov kreativni izraz. Umjeće pokreta je sposobnost pretvaranja obične svakodnevne motorike u njegov svrsishodniji i ljepši vidljivi oblik. Slijedaći dinamiku zlaćane spirale, mi moramo pokretu odrediti namjenu koja mu onda određuje i smjer.

4- D samospoznaja, 4- D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija. Fizika nas uči da je cijeli svijet u oku promatrača,neuroznanost nam kaže da se u našu glavu smijestio cijeli svijet. Po tome zaključujem da pokret počinje u glavi, a ne u mišićima. Manu propria kineziterapija je misaono- osjetilno- osjećajni put ka ostvarenju umijeća svakodnevnog pokreta. Autopoiesa i manu propria kineziterapija. Autopoiesa, samostvaranje je osnovni proces iz kojeg izrasta naša samosvijest, sam.

To je jedan od apsurda koji Vas prisiljava na razmišljanje o njemu da bi se probudili iz začaranosti migrenine snage. To nije trodimenzionalni geometrijski prostor,to je četverodimenzionalni zamak, otok mira u uzburkanom oceanu vašega života. Imati prijateljicu i pacijenticu u kineziterapeutu sjedinjuje osjećaja zadovoljstva i velike odgovornosti, širi granice djelovanja, ali sputava kritičnost.

Misaone, ideokinetičke slike, vizualizacija svijesti. Misaonim slikama pokušavam čitatelja uvesti u svijet ideja, tvornicu snova, čudesni svijet maštarija i objasniti mu da su one proizvod njegove dobro usmjerene životne energije, sazviježđe čudesnih Plejada, zvjezdano nebo u unverzumu njegova utjelovljenog uma, svjetlosna dimenzija njegovog postojanja. Misaone slike i 4-D samomobilizacija. Želja za umijećem pokreta je misaona slika koju jasno vidim mojim umom, slika koja u me.

Svijet pojava i stvari je svijet riječi iz kojih nastaju naše misli o stvarima i pojavama. Za nešto nedovoljno definirano, nešto nedovoljno jasno, nešto jako lijepo ili ružno upotrebljavamo metafore, jezični mikrokosmos koji nam omogućava diferencirano izražavanje najsuptilnijih osjećaja. Čestim upotrebljavanjem jedne metafore, ona postaje simbolom kojim se možemo dalje sporazumjevati. Stajala je tužna u mirisnom dućanu. Amor njeno srce davnim m.

Pokretom do zvijezda i manu propria kineziterapija. Filozofirati, znači učiti umirati, znači spoznati prolaznost i onu skoro nevidljivu granicu između biti i nebiti, postati je svjestan i onda shvatiti da je smrt stvarno nešto sasvim obično. Skelet i manu propria kineziterapija. Per aspera ad astra, trnovitim putem koračamo ka zvjezdama. Je li to boja ljubav? Ljubav je bezbojna kao svjetlost, nevidljiva a njome osvjetljavamo puteve zbilje, šapnuo si. Zakoračili smo u bujicu velike.

Ako želi, čovjek može i u starosti rasti! Ako to uistinu želi, barem se neće starenjem smanjiti. Ako želi, čovjek i u starosti može rasti! U svemu što činimo, pa bilo to pranje prozora, glačanje ili prepisivanje nekog dosadnog teksta na računalu, treba znati uživati da bi se našim tijelima širio osjećaj ugode. Tada ti pokreti ne opterećuju, ne troše nego proizvode energiju. Ako hoće, čovjek može i u starosti rasti! Dok budilica pored vas odkucava taj presudni trenutak vi se nal.

Držanje tijela iliti naš uspravni stav je uvijek iznova nastajući prozes u našem umno- osjećajnom univerzumu, proces koji neprekidajući se traje cijeli naš život. Škola držanja tijela iliti naš uspravni stav. Mišići se u cijelom tijelu javljaju u paru, što znači, jedan savija ili približuje, a drugi ispruža ili udaljuje djelove tijela, jedni rotiraju zglob prema unutra, a drugi prema van. Jedan od mišića u paru uvijek stabilizira zglob dok dru.

Mozak, potaknut izazovima koji u njega stižu, sam mjeri vrijeme i određuje prostor naših pokreta. Mi za to djelovanje mozga nemamo osjetila, ali iako u svakodnevnom životu to ne osjećamo trebali bi barem pokušati prihvatiti činjenicu da je svaki pokret našega tijela proizašao iz prostorvremena, dimenzije u kojoj živimo. 4- D samopoimanje, mozak i treptaj oka. Svijest o prostor- vremenu, svjetlosnoj dimenziji, davnoj Ujevićevoj protegi u kojoj trajemo.